Tragovi nestajanja (u tri čina)

Autor će predstaviti projekt „Tragovi nestajanja (u tri čina), kojim trenutno predstavlja Hrvatsku na ovogodišnjem, 58. Venecijskom biennalu  (do 24. 11. 2019.). U sklopu predstavljnja premijerno u Hrvatskoj će se prikazati nova inačica filma Kako se kalio čelik.

Projekt Igora Grubića, „Tragovi nestajanja (u tri čina)“ nastajao je tijekom trinaest godina, od 2006. do 2019. godine. Sačinjavaju ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni. Projekt je započeo 2006. kada umjetnik otpočinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Projektom se istražuje njegov utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima.

Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno „čin“ propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik (2. čin) bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice (3. čin) predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma Kako se kalio čelik u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji. Film je višestruko nagrađivan, a njegova će nova inačica po prvi puta je predstavljena u Veneciji, dok je predstavljanje u SIvoj zoni hrvatska premijera nove verzije filma.

Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.

Izvor: http://www.croatianpavilion-venicebiennale.hr/2019/